Politico: Europski hitni paket mjera će pomoći, ali i neće. Nije sigurno da EK zna koje točno probleme treba riješiti

Politico je objavio opsežnu analizu koja pokazuje da Komisija ima prilično ograničene mogućnosti za sprečavanje energetske krize, a i izrazili su i sumnju da u Bruxellesu znaju koji problem točno trebaju riješiti. Imali su uvid u planirani paket mjera.

Od izbijanja rata s Iranom 28. veljače, EU se kolebao između vrlo različitih političkih pristupa dok se situacija u Perzijskom zaljevu ubrzano razvija. Počelo je zabrinutošću zbog visokih cijena koje su rasle još prije rata. To se zatim pretvorilo u brigu oko opskrbe plinom, da bi potom u središte pažnje došli smanjeni zalihe avionskog goriva i zabrinutost oko kapaciteta rafinerija.

Iznad svega toga lebdi sam rat, dok promjenjivi ciljevi i nepredvidiva diplomacija Donalda Trumpa ne uspijevaju osigurati Hormuški tjesnac – ključni prolaz u središtu energetskih problema.

Nacrti dokumenata u koje je Politico imao uvid pokazuju da će paket mjera pokušati istodobno odgovoriti na sve te brzo mijenjajuće izazove – u granicama realnog.

Što se planira?

Uglavnom, EU državama preporučuje korištenje postojećih zakona ili uvodi manje, privremene izmjene kako bi pravila bila učinkovitija. Predložene promjene pravila o subvencijama omogućile bi državama da pokriju do 70 posto troškova veleprodajne električne energije do prosinca, te do 50 posto dodatnih troškova goriva za neke sektore. Komisija će također surađivati s državama na ciljanom smanjenju poreza kako bi se smanjili računi za energiju.

No velik dio odgovora EU-a nužno je dugoročan ili improviziran, što odražava brzo promjenjivu situaciju i teškoće napuštanja desetljeća ovisnosti o fosilnim gorivima.

Neke mjere samo su nastavak dugogodišnje klimatske politike EU-a, uključujući ubrzanje dekarbonizacije elektroenergetske mreže, mobilizaciju zelenih ulaganja i poticanje korištenja energetski učinkovitih kućanskih uređaja. Druge su osmišljene "u hodu“, poput jačanja koordinacije među državama, smanjenja potražnje i boljeg dijeljenja informacija.

"Širenje subvencija neće imati veliki učinak"

Međutim, problemi u energetici toliko su široki, složeni i brzo se mijenjaju da promatrači sumnjaju da će mjere zadovoljiti države članice koje se pripremaju na godine nestabilnosti. Širenje subvencija, primjerice, "može nekima donijeti olakšanje, ali vjerojatno neće imati velik učinak“, rekao je jedan nacionalni dužnosnik.

Bolna je stvarnost da učinkovit odgovor zahtijeva vrijeme – i novac – kojeg mnoge zemlje nemaju.

"Ne mogu se sve zemlje koje ovise o fosilnim gorivima brzo prebaciti na električnu energiju, ali to je jedino rješenje“, rekao je litavski ministar energetike Žygimantas Vaičiūnas. "Nitko ne može predvidjeti globalna tržišta – ponekad smo taoci situacije.“

Kako smo došli do ovoga?

Na početku rata, ideja o zajedničkom odgovoru EU-a smatrala se preuranjenom. Dužnosnici su u prvim tjednima bili optimistični, ističući raznolike izvore opskrbe i rast obnovljivih izvora energije kao znak da kriza neće biti poput one nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022.

No ubrzo se pojavio ozbiljan problem – ovisnost o prirodnom plinu.

Iako EU relativno malo uvozi plin iz Zaljeva, sve veća upotreba ukapljenog prirodnog plina (LNG) stvorila je novi izazov. Za razliku od plinovoda, LNG tankeri odlaze tamo gdje je cijena najviša, pa je zatvaranje Hormuškog tjesnaca potaknulo globalnu konkurenciju i preusmjeravanje isporuka iz Europe prema Aziji.

Situacija se dodatno pogoršala kada su u ožujku napadnuta dva velika plinska polja u Kataru, čime je globalna opskrba smanjena za tri posto. Neke zemlje EU-a, poput Italije i Belgije, suočile su se s ozbiljnim prekidima opskrbe.

Istodobno, zalihe plina u EU-u bile su neuobičajeno niske nakon zime.

Novi problem: gorivo

Dok se situacija s plinom djelomično stabilizirala, pojavila se nova prijetnja – nedostatak avionskog goriva i dizela, od kojih oko 40 posto dolazi preko Hormuškog tjesnaca.

EU je najprije pozvao građane da manje putuju, a potom su se pojavile ideje o obveznoj raspodjeli goriva, upozorenja protiv gomilanja zaliha i čak preporuke za "eko-vožnju“.

Unatoč puštanju 400 milijuna barela nafte iz strateških rezervi, analitičari upozoravaju da Europa ima zaliha avionskog goriva za još samo šest tjedana.

Problemi koordinacije i ograničenja

Brzo pojavljivanje novih problema oslabilo je sposobnost Komisije da ponudi učinkovit i jedinstven odgovor. U nacrtu mjera još nedostaju konkretni prijedlozi za avionsko gorivo.

Odgovor EU-a djeluje i kontradiktorno – dužnosnici tvrde da nema krize goriva, dok zračne luke upozoravaju na moguće otkazivanje letova, a građane se poziva na smanjenje putovanja.

Jedan od problema je i ograničeno razumijevanje vlastite energetske strukture, zbog čega se planiraju dodatne analize o ovisnosti o gorivu i kapacitetima rafinerija.

Koordinacija među državama također je slaba, a neke zemlje već poduzimaju samostalne mjere. Nizozemska je, primjerice, već pustila dodatne zalihe nafte bez čekanja na zajedničku odluku EU-a.

Dugoročno rješenje: kraj ovisnosti o fosilnim gorivima

Plan Komisije i dalje se u velikoj mjeri oslanja na poticanje zelene tranzicije, uključujući smanjenje mrežnih naknada i nova ulaganja.

No i to izaziva podjele – neke zemlje strahuju od narušavanja jedinstvenog tržišta, dok druge smatraju da mjere nisu dovoljno snažne.

Litavski ministar Vaičiūnas ističe da je jedino trajno rješenje smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima – ali upozorava da za to nema brzog rješenja.